05 Apr

georgian house museum

SONY DSC

Poput Rijeke, i Dublin je sustavno rusio svoju povijesnu jezgru. U nastojanjima da se grad modernizira, nicale su stambene zgrade i nova predgradja, a ljude se iseljavalo iz oronulih kuca u sredistu grada. Gregorijanska arhitektura, koja je u Dublinu cvala od ranog osamnaestog stoljeca pa sve do polovice devetnaestog stoljeca, te zauvijek promijenila lice grada, odjednom je postala staromodna, nazadna. Podsjecala je na stoljeca britanske vlasti nad Irskom, na ustajali svijet tradicionalne dublinske “drustvene sezone”, maskiranih balova, salona i prijema u dublinskom dvorcu. Nova, mlada, samostalna irska drzava rusila je nekad otmjene, no tada vec vidno zapustene gradske rezidencije dublinske gospode, koja je u velikom broju ili odselila, ili ostala bez nasljednika i bogatstva.

Crvena opeka, prekrasno obojena i ornamentirana ulazna vrata, dimnjaci poredani poput vojnika na svecanoj paradi – sve je to zamijenjeno bezlicnim, sivim kutijama od zgrada, te kontroverznim kreacijama arhitekte Sama Stephensona.

Nekad se Dublin mogao pohvaliti najduzim nizom gregorijanskih zgrada na svijetu. Nazalost, kako bi se napravilo mjesta za zgradu sredisnjice Electricity Supply Boarda, citav blok od dvanaest kuca u tom nizu je srusen 1976-te. Neprocjenjivi gubitak za grad, zbog kojeg se ESB, petnaest godina kasnije, pokusao ispricati obnovom jedne zgrade u toj ulici, Fitzwilliam St No 29. Tako je svoj zivot zapoceo jedinstveni muzej posvecen prikazu svakodnevnog zivota u Dublinu osamnaestog stoljeca.

Clanak online magazina Archiseek, koji obradjuje teme iz irske arhitekture, je potez ESB-ja prokomentirao na sljedeci nacin:

This is scandalous when you appreciate what they destroyed. It only further displays their disregard for Georgian architecture in that they can assume that by restoring one single building to a theme park attraction they can apologise for the atrocity that they committed on the city of Dublin.

Ne bih usporedila Georgian House Museum s tematskim parkom, no slazem se da nikakva “plemenita” gesta nece vratiti ono sto je zauvijek poruseno i zgazeno. Cijela prica postaje jos zalosnija nedavnom odlukom ESB-ja da muzej privremeno zatvori do lipnja, kada ce se vrata te prekrasne kuce ponovno ovoriti, no s jednom bitnom promjenom: umjesto vodica, posjetitelje ce docekati natpisi (storyboards) putem kojih ce se nuditi sva objasnjenja o eksponatima, sobama i nacinu zivota.

Nesto sto je osnovano u znak isprike, postalo je tek teret od pola milijuna eura godisnje, stavka na bilanci, zbir troskova i prihoda. Nazalost, troskovi su veci, pa se idemo rijesiti vodica, dragih, vremesnih gentlemana koji su svaku, ponekad suhoparnu informaciju, okitili anegdotama, irskim sarmom i naglaskom, te smislom za humor. Ne moze se to nadomjestiti, stovise, ova promjena moze dovesti do smanjenja broja posjetitelja, te konacnog zatvaranja. Broj dana kad je muzej otvoren ce se ionako smanjiti sa sest na pet tjedno, k tome se ponovno zatvara u listopadu, i pitanje je hoce li se nakon toga ponovno otvoriti…

Postoji prijedlog kako smanjiti troskove, namaci dodatna sredstva, uz istovremeno odrzanje istog nivoa usluge. U ESB-ju, nazalost, nisu spremni za pregovore na tu temu. Od jucer, muzej je zatvoren, i vodici se u njega nece vratiti.

Za Uskrsnji sam vikend odlucila ponovno obici kucu, dok je jos sve po starom. Poslusala sam, jos jednom, pricu o mladim sluzavkama koje su za penny na dan donosile vodu iz obliznjih gradskih cisterni, odrzavale vatru, prale odjecu, cistile nocne posude. Tezak je to bio posao, no bile su zahvalne sto ne gladuju.

U to doba, vase je mjesto u drustvu bilo odredjeno dijelom kuce ili sobom u kojoj ste povodili najvise vremena. U salonima gregorijanskih kuca, obitelj i njihovi gosti bi razgovarali pod svjetlom svijeca koja se odbijala o kristal visecih lampi. Salon se najcesce nalazio na prvom katu. Zastori na prozorima, koji su se duzinom protezali skoro od poda pa do stropa salona, nikad nisu bili spusteni, upravo zato da bi prolaznici sa ulice mogli sve dobro vidjeti.

Poput tih prolaznika, mi smo posjetom Georgian House Museumu imali prilike zaviriti u taj fascinantan svijet, koji je, uz price vodica, zazivio intenzivnijim bojama i detaljima. Priznajem, pristrana sam, buduci da sam godinama radila kao turisticki vodic. Samo cu jos reci ovo: gdje nema ljudskog kontakta, nema ni duse…

Share Button

3 thoughts on “georgian house museum

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>